Sunday, March 30, 2014

I, Frankenstein (2014)

I, Frankenstein
(2014)


1

               Meri Šeli se prevrće u grobu jer su tamo neki holivudski degenerici uzeli njeno remek-delo i napravili od toga abominaciju od filma! Nema šta mnogo da se kaže o ovom filmu, jednostavno nema ni jedne jedine dobre stvari u njemu.

                I, Frankenstein je adaptacija nekog stripa koji nisam čitao, niti ću. Sama premisa je kretenska. Nakon događaja kojima se završava genijalni roman Frankenštajn,  Frankenštajnovo čudovište luta besciljno po svetu i nađe se u sred nekakvog večitog rata između demona iz pakla i anđela iz raja, a ti anđeli su preuzeli obličja gargojla!!! I ti demoni i anđeli pokušavaju da privole Frankeštajnovo čudovište (koga ovde zovu Adam!!!) na svoju stranu. Sam zaplet je toliko idiotski i dovoljan da se ovaj film zaobiđe u velikom krugu, ali idemo dalje.



                Svaka scena od početka do kraja filma je toliko generična, toliko miliona puta viđena, da prosto nisam mogao da verujem. Svako ko je odgledao bar deset filmova u životu bi tačno mogao da predvidi kuda radnja  vodi i šta će sledeće da se desi. Dijalozi su maksimalno drveni i veštački, gluma loša do granica smeha.Scenaristi bih zabranio da više bilo šta napiše u životu, da ne čini više zločine protiv filma.

                A vizuelni efekti, e oni su posebna priča. Mnogi filmovi iz devedesetih imaju bolji CGI. Ovde sve liči na grafiku iz deset godina starih video igara. Kad god je na ekranu neka animacija, dodatno me izbaci iz već odvratnog filma. Pogotovu su gargojli užasno animirani!



                Imamo usiljenu ljubavnu priču, koja je totalno veštački ubačena u film. A što se tiče razvoja karaktera, toga nema ni gram. Jedina emocija koju mi je ovaj film izmamio je „i don't care“! Sve što se dešava u ovom filmu je jednostavno nebitno! Ritam je užasan, intimne scene nisu intimne, velike akcione scene nisu ono što žele da budu!

                Stvarno, za ovaj film je potrebna posebna kategorija lošeg. Da bar ne shvata sebe tako ozbiljno, možda bi stvari bile malo bolje. Ovako, već znam da će mi biti na listi najgorih filmova iz 2014. godine!
 

 
                Bežite što dalje od ovog filma! Bolje odgledajte Vejlovu verziju Frankenštajna po dvadeseti put! Ma, držite se izvora, i čitajte roman Meri Šeli, i utonite u taj magični gotik. Preporučujem novo Darkvudovo izdanje sa ilustracijama Bernija Rajtsona za dodatni užitak. I pustimo da zaborav izbriše ovo đubre od filma iz kolektivnog pamćenja. 

                Trebalo je da bude film o čudovištu, a dobili smo čudovište od filma!

Thursday, March 27, 2014

Snowpiercer (2014)

Snowpiercer
(2014)


4

                    Južnokorejski reditelj Bong Joon-ho je dugo na mom radaru zbog vrlo dobrih filmova The Host i Memories of Murder, tako da sam već neko vreme s blagim entuzijazmom očekivao njegov novi Snowpiercer. Ovaj film predstavlja njegov prvi film na (uglavnom) engleskom jeziku i sa pretežno američkom glumačkom ekipom. Sličan potez je uradio i drugi odlični južno korejski reditelj, Park Chan-wook, filmom Stoker, svojim debijem za englesko govorno područje. Mada je Stoker bio prilično solidan, ovde imamo još bolji rezultat „amerikanizacije“, jer je Snowpiercer sjajan naučno-fantastični film.


                Ova post-apokaliptična priča počinje tako što naučnici vrše neki eksperiment da bi zaustavili globalno otopljavanje, ali to rezultuje opštom katastrofom i cela planeta se vraća u ledeno doba. U svetu okovanim zimom niko ne preživljava, sem putnika voza koji radi pomoću nekakvog perpetuum motora. U tom vozu se stvara neki mini društveni sistem, i tu imamo sve, od potlačene radničke klase do, naravno, totalitarnog vođe.

                Premisa filma jeste malo škakljiva, ceo taj deo oko voza koji bez problema funkcioniše već dvadeset godina i putuje oko sveta bez kvarova, ali se to lako prevaziđe, jer je film skoro besprekorno odrađen. Snowpiercer počinje direktno, bez zamajavanja, vidimo da se radnička klasa sprema za ustanak već u prvih nekoliko minuta filma, i nakon toga film drži uzbudljiv ritam i nije dosadan ni na tren.


                Estetika ovog filma je neka mešavina mračnog realizma i apsurdnog, ekscentričnog humora, i odnos između ta dva dela je odlično balansiran. Vidimo tu estetski uticaj Terija Gilijama i njegovih filmova Brazil i 12 Monkeys, a reditelj nam i ne krije svoj izvor inspiracije, već nam daje direktan mig time što je jednog od likova u filmu nazvao Gilijam. Imamo ozbiljne scene koje često umeju da se zamene ili prekinu nekom bizarno-komičnom scenom. Paleta likova je izvrsna, i čak su i epizodisti veoma karakteristični i upečatljivi, i iako im je dodeljeno vrlo malo vremena u filmu, ostavljaju utisak i teraju nas da razmišljamo o njihovoj prošlosti. Od krvavih hororičnih scena do montipajtonskog humora, sve poseduje neku unutrašnju logiku i sistem, i funkcioniše kao celina.

      Pored zanimljive priče i likova, film ima dosta mudovite akcije, koja je odlično izrežirana i koreografisana. Akcija je raspoređena pametno, i doprinosi tome da film ne bude dosadan ni na trenutak. I to je ona azijska, a la Džon Vu akcija, sa puno krvi i slowmotiona! Pored toga, imamo stilizovane, ekstravagantne negativce koji samo čine doživljaj filma bogatijim.

 


                Glavna tema ovog post-apokaliptičnog fima je opšta kritika sistema kroz simbolični prikaz voza kao sveta u malom. Dok se naši junaci probijaju od vagona do vagona u pokušaju da zbace sistem i diktatora, svaki vagon predstavlja po jedan od sastavnih segmenata društva. Film na početku postavlja pitanje da li i u mikro-kosmosu, kakav je ovaj voz, ljudi ne mogu da funkcionišu bez klasne podele i vođstva, da li je to jednostavno prirodno ustrojstvo stvari? Zatim imamo i motiv nametnute organizovane religije, jer je u ovom novom svetu – vozu – „sveti motor“ izvor spasenja i obožavanja. Tu su i kritika obrazovnog sistema kao sredstva za nametanje stavova i predrasuda i  kao izvor kontrole i ograničavanja. Imamo i karikirane prikaze snobovskog buržujskog sloja i pokornog vojnog sloja. Na kraju, film dolazi do svog zaključka i rešenja za sistem, koji neću da spojlujem, a da li se slažete s njime ili ne, zaključite sami kada odgledate.

               


                Pored sjajne simbolike, akcije, ritma, likova, režije i zapleta, film ima nekoliko manjih mana zbog kojih nije odličan. Tu je, pre svega, kao što sam već naveo, ta pipava premisa vozu koja stoji na staklenim nožicama. Dalje, vizuelni efekti koji prikazuju zaleđeni svet oko voza su prilično loši i zastareli i umeju da pokvare ugođaj gledanja, ali to možemo da pripišemo relativno skromnom budžetu.

 

                Sve u svemu, ljubitelji SF-a će biti zadovoljni, jer je svet ovog filma prilično kompleksan i detaljan, i utisak na kraju filma je vrlo pozitivan. Uz mnogo dobrih i nekoliko loših strana, ovaj film ima moju preporuku!





Saturday, March 22, 2014

47 Ronin (2013)

47 Ronin
(2013)


2

Kijanu Rivs se tokom devedesetih zadesio u nekoliko odličnih filmova, kao što su The Matrix i Speed, i tako postao neka vrsta akcione zvezde, iako su mu glumačke sposobnosti prilično ograničene. Dok se u “Matriksu” njegova zbunjena gluma odlično uklopila, generalno, naš Neo nije baš najsjajniji glumac. Deset godina je prošlo od završetka Matrix trilogije, i Kijanu pokušava da se vrati iz zaborava novim akcionim, epskim spektaklom… koji je obično đubre! Da krenemo redom.


                47 Ronin je film zasnovan na čuvenoj japanskoj legendi o 47 ronina. Ronin je po japanskom predanju samuraj bez gospodara. Na početku upoznajemo lika koga igra Kijanu, koji je polu-britansko, polu-japansko siroče, i njega usvaja gospodar jednog od reda samuraja. Zbog njegovog nečistog porekla ostali samuraji ga ne poštuju i ne cene, i naš Kijanu se ne provodi najbolje zbog toga. Uz sve to, zaljubljuje se u gospodarevu ćerku. Ah, zabranjena ljubav, taj večiti kliše! Kada taj gospodar pod prevarom biva ubijen, raspušteni samuraji se zaklinju na osvetu i kreću u svoj pohod.


                  Kao prvo, da se zna, iako je Rivs glavni glumac, on u celom filmu ne izgovori ni 20 rečenica. Njegov lik je toliko siromašno napisan i odglumljen da nas uopšte nije briga za njega. Kad smo kod toga, nije nas briga ni za jednog lika iz filma! Svi su oni očajno napisani i odglumljeni. Ako nas negde i zagolica mašta, mi ih ne upoznamo dublje, sve se svodi na skice i karikature. A posebna nagrada za užasnu glumu ide u ruke dvoje negativaca, zlog gospodara i njegove veštice.

                ‘Ajde što su likovi totalno uninvolving, nego su i priča, zaplet i to kako se događaji odvijaju, totalno generični, derivati iz hiljadu drugih filmova, klišei. Najgori deo u filmu je ceo taj fentezi element koji se nikako ne uklapa u kvazi-istorijski Japan iz osamnaestog veka. Imamo tu neke veštice, neka stvorenja koje ti samuraji love po šumama, neke klanove kojekakvih čarobnjaka, i ostale fantastične i magijske stvorove. I oni su na silu natrpani u ovaj film da bi se od njega napravio neki fentezi spektakl, i na to su potrošene grdne pare. Pa skoro 200 miliona je budžet ovog filma! A za te pare smo dobili neki osrednji, polu-renderovani CGI! Loš CGI, bedna gluma, skice likova, generična priča, to otprilike sumira 47 ronina!


                Ima tu i tamo nekih kul setpisova, lepih scenografija, solidnih akcionih scena, ali to je otprilike sve što može da se probere iz ovog krša od filma. Dijalozi između glumaca su urnebesni, emocije tupave i sve je toliko nebitno da sam polovinu filma zaboravio dva sata nakon gledanja. I sve je nekako isprazno, suvoparno.

                Holivud je još jednom pokazao kako mu nedostaje poštovanja. Ipak je ova priča veoma bitna za mnoge ljude u Japanu, za koje je ova legenda simbol junaštva, poštenja, požrtvovanja i pravičnosti, i hiljade Japanaca se svake godine klanja sećanju na ove pale borce. Ali tu je Holivud da od svega toga napravi parodiju i sprda se sa nacionalnim blagom jedne države.


                 I tako je našem Neu propao pokušaj da se vrati među zvezde, jer je ovaj lom od filma, sasvim zasluženo, bio prava propast u svetskim bioskopima, i nije uspeo čak ni da izvuče pola uloženih para. Universal studio ušao je u debeli minus zbog ovog filma, u pitanju su milioni i milioni dolara. Zasluženo! Možda će sada producenti obraćati više pažnje i neće bacati pare na svakakve gluposti. A mnogo je nepoznatih, mladih, talentovanih reditelja bez para da ostvare svoje vizije.

                Kad se sve sabere i oduzme, za godinu dana se niko neće ni sećati da je ovaj film postojao.