Pompeii
2
Šta dobiješ kad izmiksuješ filmove Gladiator, Volcano i Titanic?
Dobiješ ovaj blesavi Pompeii. Ovaj
film je neprirodni miks svega i svačega, i nit je dobar, nit je zabavan na onom
blokbaster-bez-mozga nivou. Realno, nalazi se na granici totalnog đubreta.
Glumci
u ovom filmu su skup faca koje znamo iz popularnih serija iz prethodnih desetak
godina. Tu je Džon Snežni iz serije Game
of Thrones (ne znaš ti ništa, Džone Snežni, ni dobar film ne umeš da
odabereš), tu je Mister Eko iz serije Lost,
tu je Džek Bauer iz serije 24. I svi
su prilično loši u svojim ulogama.
Džon Snežni je u ovom filmu gladijator kome su Rimljani
ubili roditelje kad je bio klinac, a njega prodali u roblje, i naravno, on na
umu ima samo totalnu osvetu! Sticajem okolnosti on završi u Pompeji, gradu
Rimskog carstva, gde je primoran da se
bori u arenama, u podnožju čuvenog vulkana koji se polako budi. I da se radnja
još više zasapunja, on se zaljubi u bogatu i lepu princezu, čovek koji mu je
ubio roditelje posećuje grad, a čovek s kim mora da se bori postaje njegov
najbolji prijatelj. Prava sapunica, nema šta!
Film je
prilično šaren, ali je u smislu likova crno-beo. Pozitivci nemaju mana,
negativci su odvratni, bla, bla, bla. Nema nikakvog razvoja ovih likova. Gluma
je drvena i loša, najgori je Kifer Saderlend u ulozi negativca, gde je kao ceo
zajeban, opasan, over-the-top zao, i kao takav podseća na negativce iz crtaća,
i posle par scena sam počeo da se smejem kad god bih ga video u kadru. Da ga
samo vidi ćale!
Ljubavna
priča pokušava da imitira Titanik,
lepotan iz niže (robovske) klase se zaljubljuje u lepoticu iz više klase,
neostvariva ljubav, bla, bla, bla. Bar je u Titaniku to uverljivije, ovde se vide dva puta tokom filma, jedva
razmene dve reči, a već su fatalno zaljubljeni jedno u drugo, žrtvovali bi se
za ljubav, i sve je to izuzetno holivudski glupo.
Ništa bolje nisam ni
očekivao od reditelja koji potpisuje filmove Resident Evil, Alien vs.
Predator i Mortal Kombat. Jedini
dobar film Pola Andersona je Event Horizon,
prilično jeziv horor u svemiru, potražite ga ako niste gledali. Akcione
scene u Pompeii su dosadne i
monotone, bolje rečeno, ceo film je prilično dosadan.
Prve
dve trećine filma se bave kobajagi razvojem likova da bismo se vezali i
brinuli za njih kad na kraju vulkan eksplodira i sve ode dođavola. Avaj, do
trećeg čina, nikog nije briga ni za jednog lika u filmu. Jednostavno, we don’t
care.
E kad
krene lava iz vulkana i ovo pokuša da se pretvori u film o katastrofi, ipak se
pretvori u katastrofu od filma. Gledamo uništavanje grada uz zevanje. Mnogo su
me nervirale i moronske scene gde se pozitivci i negativci mačuju međusobno dok
se grad ruši! Pa ko bi u sred apokalipse rasčišćivao stare račune?!
Specijalni efekti si užasni! A ima ih previše. Od početka do
kraja filma, i kad nema potrebe, film je prenatrpan efektima. U bar polovini
scena u ovom filmu skoro sve na ekranu je greenscreen i veštačko. Najgore je
što je očigledno da je veštačko. CGI je na nivou straight-to-DVD filmova.
Konačan
sud – Pompeii nije ni guilty
pleasure zabavan, samo je glup. Ponavljam da nije baš đubre za jedinicu, ima i
lošijih filmova, ali nikako nije dobar. Ne znaš ti ništa, Pole Andersone.
Pompeii (2014)